Riječi kajkavskog narječja posavsko – moslavačkog i vukomeričko – pokupskog dijalekta
Predgovor[1]
Mate Hraste[2] se većinom bavio čakavštinom, ali je napisao nekoliko relevantnih radova o kajkavštini. Godine 1944. objavio je rad O govoru grada Siska 2. Tada je bio gimnazijski profesor u Sisku. To je bio njegov prvi objavljeni i prvi dijalektološki rad, dakle svoju plodnu dijalektološku i kroatističku – uopće jezikoslovnu djelatnost – počeo je on čakavac terenskim istraživanjem drugoga hrvatskoga kraja u kojem se zatekao. To je bio i jedini njegov terenski istraživački rad toga područja. U daljem dijalektološkom radu posvetio se svojoj čakavštini.
U tom radu iznosi da se kajkavski govori uglavnom u dijelu grada Stari Sisak a prije velikih seoba u cijelom gradu govorilo se samo kajkavski. Kaže da je na hrvatski jezik znatno utjecao njemački jezik i donosi znatan broj germanizama. Kajkavski govori toga područja “spadaju među tako zvane, po Ivšiću, revolucionarne govore, mlađe kajkavske skupine s meta taksom akcenta ̑ ” (Hraste 1944: 62). Utvrdio je, o čemu je i kasnije pisano (Šojat, Junković), “da ima u govorima ovih mjesta i dosta odstupanja od te stare akcentuacije”, samo što on to svodi na štokavski utjecaj, a ne mora biti. Zanimljivo je autorovo zapažanje, s obzirom na nastavu književnoga jezika, o dvije skupine kajkavskih karakteristika, od kojih jedne đaci lako svladavaju, a druge teže. Među lakšima su zamjenica što za kaj; kod suglasnika književno nj na mjestu jn (npr. kojn), nepostojano a umjesto e (npr. danas – denes ). “Najteža pitanja” su »1.) razlikovanje glasa č i ć 2.) zamjena glasa “jat” i 3.) akcenat.« (Hraste 1944: 64).
Hrvatski dijalektološki zbornik, knj. 15, 2009, str. 43–60[3]
