Rođen u Sisku (naselje Hrastelnica 30.08.1944.). Djetinjstvo proveo u sisačkom naselju Greda i Sisku. Obiteljskih je korijena iz sisačke Gornje Posavine, Pokupskog Cerja i Starog Broda s prebivalištima u Sisku, Velikoj Gorici i Pokupskom Vratečkom.
Radni vijek počeo u Sisku kao prometnik vlakova i voditelj ekonomskih poslova i nastavio u Zagrebu u upravi HŽ-a na izvršnim i upravljačkim funkcijama od referenta do izvršnog direktora i člana Upravnog i Nadzornog odbora HŽ-a. Posebno se istakao uvođenju novih tehnologija i racionalizaciji te produktivnosti u željezničkom prometu i paralelno radeći kao vanjski suradnik 10 g u svojstvu predavača 4 predmeta u Srednjoj prometnoj školi u Palmotićevoj 84 u Zagrebu i 2 g na Prometnom fakultetu u Zagrebu te 23 g u civilnom društvu.
Od srednjoškolskih dana bilježio je stare riječi kajkavskog narječja koje su govorile njegove bake i djedovi pa i on sam. Završio postdiplomski studij i stekao naziv magistar tehničkih znanosti Posebni mu je doprinos pregovaranja sa predstavnicima pobunjenih kninskih Srba te sa srpskim željeznicama na otvaranju prometa te funkcioniranja željezničkog prometa za vrijeme i nakon Domovinskog rata i organiziranju prometovanja prvih svečanih vlakova za Beograd, Volinju i Vlaka Slobode.
Autor je više knjiga, znanstvenih, stručnih radova, priručnika i programa. Obavljao je i poslove glavnog urednika nekoliko stručnih časopisa i odgovornog urednika i administratora na 5 internetskih platformi. Od umirovljena 2000. godine posvetio se radu u civilnom sektoru. Do 2007. Savjetnik je u Sindikatu HŽ infrastrukture s posebnim doprinosom izrade novog Pravilnika o plaćama HŽ-a te digitalizacije poslovanja sindikata.
Utemeljio je i bio u upravljačkih tijelima u 8 udruga civilnog društva i socijalnim zadrugama u djelatnostima: Demokratska politička kultura, Hobizam, Kultura i umjetnost, Ljudska prava, Socijalna djelatnost i Zaštita okoliša i prirode.
Posebno se istakao u aktivnostima od ideje do provedbe i održivosti projekata: Medjugeneracijski prijenos znanja i vještina, Mala škola pametnih telefona, E senior, E klub 65+, Digitalna.hr, e – Facilitator, Vide fon /digitalna podrška za digitalno isključene/ , Digitalni studio sjećanja i izradi dijela Strategije razvoja grada Velike gorice u području Zdravog starenja.
Napisao je više od 40 projekata i uspješni voditelj više od 30 projekata iz djelatnosti civilnog društva s ciljem zdravog starenja starijih osoba, za što je proglašen od delegacije EU u RH, za jednog od troje Naj seniora RH za 2012. Volontirao je na više od 20 projekata posebice iz područja digitalnog uključivanja starijih osoba u život zajednice i prikupljanju starih riječi kajkavskog narječja područja između rijeka Kupe , Odre i Save.
Uz brojne stručne i znanstvene radove, piše i književna djela u kojima se isprepliću životno iskustvo, društvene promjene i osobne sudbine.
Ivan Svetopetrić, autor je koji u svojim djelima istražuje skrivene slojeve ljudskih odnosa, identiteta i osobnih istina.
Autor je pripovijedaka koje istražuju obiteljske odnose, skrivene istine, životne prijelome i sudbine običnih ljudi. U svojim tekstovima često prikazuje trenutke u kojima šutnja postaje teret, a neizgovorena istina mijenja odnose među ljudima. Njegove pripovijetke bave se temama obitelji, ljubavi, krivnje, oprosta, rastanka i zakašnjelog razumijevanja. Posebnu pozornost posvećuje unutarnjim lomovima likova, svakodnevnim sukobima i moralnim pitanjima koja se javljaju u običnim životnim okolnostima.
Autor je više književnih rukopisa – biografskih, istraživačkih i proznih djela, uključujući roman i pripovijetke, u kojima obrađuje teme života običnog čovjeka, društvenih odnosa, rada, odgovornosti i osobnih sudbina. Većina njegovih književnih radova još nije objavljena.
