Crtice razmišljanja o svrsi osobnog života
Hedonic treadmill” (ili hedonička traka za trčanje) je pojam iz psihologije i ekonomije sreće koji opisuje fenomen da se ljudi brzo naviknu na promjene u životu – bilo pozitivne ili negativne – i nakon nekog vremena se vrate na svoju relativno stabilnu razinu sreće.
Zamisli to kao trčanje na traci: koliko god brzo išao, uvijek ostaješ na mjestu. Tako i s osjećajem sreće – koliko god da dobiješ (novac, uspjeh, novi auto, partnera), nakon početnog “skoka” u zadovoljstvu, vraćaš se na svoj bazni nivo sreće. Isto vrijedi i za loše stvari – nakon nekog vremena ljudi se adaptiraju i njihova sreća se približi prijašnjoj razini.
Glavne točke:
• Ljudi imaju hedoničku adaptaciju: naviknu se na nove okolnosti i one prestaju snažno utjecati na sreću.
• I pozitivne i negativne promjene imaju privremen učinak (npr. dobitak na lotu ili gubitak posla).
• Osobna razina sreće ima jaku genetsku i osobnostima uvjetovanu komponentu.
• Zato stalna potraga za većim prihodima, uspjesima ili stvarima rijetko donosi trajno povećanje sreće.
Zašto je to važno?
Jer pokazuje da ljudi često precjenjuju koliko će ih budući događaji usrećiti ili unesrećiti. Umjesto beskonačne jurnjave za vanjskim stvarima, trajno povećanje sreće češće dolazi iz:
• kvalitetnih odnosa,
• smislenih aktivnosti,
• zahvalnosti i svjesnosti (mindfulness),
• ulaganja u iskustva više nego u stvari.
A sad i moj komentar pedesetogodišnjaka, uspješnog poduzetnika.
„ Kako sam u životu došao, može se reci, do samo vrha i prošao faze ogromne kuće, skupog auta, skupe odjeće (znalo je biti dana kad sam potrošio po 5000 eura u dućanu s odjećom) i sam sam ovo shvatio jednog dana u Londonu dok sam sjedio u svom jednosobnom stančiću.
Trudimo se u životu zaraditi milijun eura da kupimo kuću iz snova, a u stvari nam je dovoljno i 20 da odemo u kino, 5 da se prošećemo oko jezera u gradu, 10 da se susretnemo s prijateljima na biljaru, 100 da otputujemo Ryan Airom na najjeftiniju lokaciju koju nude. Znam da dokle god ne prođete dio s kućom da ćete sanjati o njoj, ali vjerujte mi, i vas stan u kojem živite vam je vjerojatno sasvim dovoljan.
To je teorija gledana sa psihološkog gledišta koju si i ti praktično u stvarnosti potvrdio.
Jako mi je drago da si napravio promjenu, otklon da ne upravljaš ljudima, da radiš koliko ocijeniš da ti treba, putuješ, odgajaš dijete, održavaš obiteljske odnose, ,,imaš vrijednosti koje te čine sretnim a da toga nisi dovoljno svjestan!
Imao sam najveći dio života imao osjećaj zadovoljstva.
Nakon što sam otišao sa sela za podstanara u grad, sve vrijeme je bilo napredovanje, doduše uz puno rada i potporu supruge, pa i onda kada su me smjenjivali,, bilo mi je to olakšanje. Pa i kada nismo imali novaca za osnovne potrebe, bio je to novi poticaj. Svako razdoblje mi je vratilo uloženo na svoj način. Poslovno rukovodne i upravljačke funkcije, predavač u obrazovanju, veliki broj učenika danas uspješnih ljudi, u civilnom društvu novo učenje i pomoć velikom broju ljudi, stvaranje doma za djecu, život uz djecu koja žive od svojeg rada, briga o unuku, porodičnu vezanost i očinski osjećaj što s svojom nisam mogao imati. Briga o šogoru, svrhu humanosti i sređivanju njegove imovine, pisanje porodičnog stabla u okviru Retrovizora skeniranog postojanja možda korisnu ostavštinu kako ne bi buduća pokoljenja ponovila moje greške, vrt i voćnjak rekreaciju, novo učenje UI i potrebnu aktivnost u starosti,,
Sin: Da, to je sve smisao. I zato si sretan.
